Upravljanje rada s hipertenzijom,
Cerebrovaskularne komplikacije arterijske hipertenzije
Arterial hypertension; cerebrovascular diseases Sažetak Povišeni krvni tlak arterijska hipertenzija glavni je čimbenik rizika za moždani udar i druge akutne cerebrovaskularne poremećaje. Opasnost od moždanog udara višestruko je povećana u hipertoničara, a rizik je veći što je krvni tlak viši. Budući da se krvni tlak može relativno jeftino i uspješno liječiti, odgovarajuće antihipertenzivno liječenje jedan je od najvažnijih specifičnih ciljeva u primarnoj i sekundarnoj prevenciji cerebrovaskularnih bolesti.
Neurološka simptomatologija u osoba s povišenim krvnim tlakom najčešće uključuje učestale potiljačne glavobolje, zujanje u ušima, omaglicu i vrtoglavicu, a postepeno se može razvijati i poremećaj u kognitivnom funkcioniranju. Najčešće neurološke bolesti povezane s arterijskom hipertenzijom su: hipertenzivna encefalopatija, moždani infarkt i intracerebralna hemoragija. Hipertenzivna encefalopatija klinički je sindrom koji nastaje u slučaju naglog povećanja krvnog tlaka koje premašuje granicu autoregulacije moždanog lijekovi za niži krvni tlak. Ovaj poremećaj obično se javlja kada sistolički krvni tlak poraste na vrijednosti iznad mmHg a dijastolički iznad mmHg.
U kliničkoj slici hipertenzivne encefalopatije javljaju se neurološki simptomi i simptomi oštećenja drugih organa srce, bubrezi. Najčešći cerebralni simptomi posljedica su povećanog intrakranijskog tlaka: glavobolja, vrtoglavica, mučnina, povraćanje, epileptički napadi, poremećaji svijesti upravljanje rada s hipertenzijom poremećaji disanja.
Pored toga, u bolesnika s hipertenzivnom encefalopatijom česti su ispadi vida: nejasan ili zamagljen vid, scintilacijski skotomi, optičke halucinacije pa i kortikalna sljepoća. Kliničkim pregledom nalazi se opća hiperrefleksija, a mogu se javiti i žarišni znaci, najčešće hemipareza i zakočenost očnih mišića. Na očnom dnu nalazi se edem papile, hemoragija ili eksudati retine, ponekad i infarkt optikusa. Komplikacije ovog poremećaja su teške: edem pluća, akutna anurija, akutna srčana insuficijencija.
Moždani udar predstavlja upravljanje rada s hipertenzijom oblik cerebrovaskularne bolesti i uzrokovan je začepljenjem ili prsnućem moždanih arterija. Prema našim istraživanjima na osječkom području slijedeća je zastupljenost različitih upravljanje rada s hipertenzijom moždanog udara: hemoragijski moždani udar zabilježen je u Moždani infarkt posljedica je ishemije i nekroze moždanog tkiva zbog smanjenja moždane cirkulacije ispod kritične granice. Do infarkta obično dolazi zbog tromboze ili embolije moždane arterije, ali ponekad i zbog izrazitog pada moždane hemodinamike u slučaju kritične stenoze velikih moždanih arterija ili u slučaju izrazite srčane slabosti.
Warning message
Postepeno sužavanje velikh moždanih arterija neće dovesti do infarkta ukoliko je bilo dovoljno vremena za razvoj anastomoza. Nasuprot tome, nagla okluzija do tada zdrave krvne žile dovesti će do infarkta, jer anastomoze nisu razvijene.
Glavni simptomi i znaci moždanog infarkta mogu se svesti na nalaz žarišnih neuroloških ispada: pareze ili paralize, utrnulosti, poremećaji govora, smetnje vida, vrtoglavice, poremećaji svijesti i drugo. Mnogobrojni su uzroci povišenog krvnog tlaka u osoba s akutnim moždanim udarom: upravljanje rada s hipertenzijom hipertenzija, bol, povećan intrakranijski tlak, anksioznost, psihička situacija susret s bolnicom i liječnikom i posljedično oslobađanje stresnih hormona kao što su kateholamini i kortizol.
Povišeni krvni tlak može, također, biti kompenzatorni mehanizam koji osigurava odgovarajuću perfuziju mozga. Zbog upravljanje rada s hipertenzijom moždane autoregulacije moždani protok ovisi o vrijednostima krvnog tlaka.
Sestrinstvo Sažetak Sekundarna hipertenzija je definirana kao povišen sistemski krvni tlak zbog uzroka kojeg je moguće identificirati. Sekundarni oblici hipertenzije su rijetki, njihovo otkrivanje je skupo i komplicirano. Izrazito je vaţno liječenje sekundarne hipertenzije u što ranoj dobi, što govori da je rano prepoznavanje i liječenje sekundarne hipertenzije vaţno kako bi umanjilo ireverzibilne promjene na krvnim ţilama. Procjena medicinske sestre mora uključivati paţljivo praćenje krvnog tlaka u čestim i rutinski planiranim vremenskim intervalima.
Viša razina krvnog tlaka štiti mozak od oštećenja pa naglo snižavanje krvnog tlaka može rezultirati pogoršanjem neuroloških funkcija. U narednim danima u ovih se bolesnika vrijednosti krvnog tlaka obično smanjuju, ponekad i potpuno normaliziraju bez davanja medikamenata. Visoki krvni tlak može uzrokovati ili potaknuti intracerebralnu hemoragiju. Zbog nepovoljnih anatomskih odnosa i načina grananja malih penetrantnih arterija od glavnog arterijskog stabla višegodišnja hipertenzija uzrokuje nastanak tzv.
Charcot-Bouchardovih mikoaneurizmi na ovim arterijama. Svako masivno intracerebralno krvarenje dovodi do porasta intrakranijskog tlaka, a u regulaciji hipertenzije u ovih se bolesnika ne smiju koristiti tvari koje uzrokuju intrakranijalnu vazodilataciju.
Pri tome treba voditi računa da se i perfuzijski tlak mozga održava u normalnim granicama. Moždana upravljanje rada s hipertenzijom osigurava ujednačen moždani protok usprkos velikim promjenama sistemskog krvnog tlaka i usprkos velikim promjenama perfuzijskog tlaka. Njezine granice moduliraju se pomoću simpatičkog živčanog sustava, reninangiotenzinskog sustava u stijenkama krvnih žila i drugim čimbenicima koji utječu na vazodilataciju i vazokonstrikciju.
Autoregulacijska krivulja ima uzlazni tijek do tremor hipertenzija srednjeg arterijskog tlaka upravljanje rada s hipertenzijom 70 mmHg, zatim ima izgled ravne crte do vrijednosti srednjeg arterijskog tlaka od mmHg, a potom ponovno uzlazni tijek.
Granice autoregulacije nisu u potpunosti čvrste i mogu se mijenjati u okviru dinamičke fiziološke kontrole. Moždana autoregulacija može u određenim stanjima biti modificirana ili oštećena. U kroničnih hipertoničara njezine su granice pomaknute udesno i postavljene na višim vrijednostima, a u slučaju dugotrajne šećerne bolesti horizontalni se plato autoregulacijske krivulje skraćuje.
Statistika
U kroničnih je hipertoničara za uredno snabdijevanje mozga potreban viši krvni tlak negoli u normotenzivnih osoba, pa u tih osoba tlak valja smanjivati vrlo sporo i oprezno. Istovremeno treba imati na umu da u slučaju gubitka moždane autoregulacije i previsoke vrijednosti krvnog tlaka mogu biti opasne zbog izostanka kompenzatorne vazokonstrikcije i porasta transmuralnog tlaka, što može rezultirati drugim komplikacijama.
U tim se slučajevima kontrahirane moždane arterije nepravilno šire poprimajući izgled upravljanje rada s hipertenzijom ogrlice, dolazi do ekstravazacije tekućine i upravljanje rada s hipertenzijom mozga. Zbog nejednakog autoregulacijskog otpora istovremeno se razvijaju lokalne ishemijske promjene i diseminirane mikrotromboze.
Po svemu sudeći, oštećenje ili gubitak moždane autoregulacije jedinstven je patofiziološki mehanizam neovisan o karakteru i vrsti moždanog oštećenja. U slučaju sloma moždane autoregulacije perfuzijski tlak izravno djeluje na prokrvljenost mozga te je u tim stanjima nužno održavati perfuzijski tlak stalnim i na dovoljno visokoj razini.
Terapija krvnog tlaka u slučaju akutnih neuroloških bolesti kao što su ishemijski cerebrovaskularni inzult, subarahnoidalno krvarenje, intracerebralno krvarenje i hipertenzijska encefalopatija, značajno se razlikuje od antihipertenzivnog liječenja u drugim bolestima ili izoliranim hipertenzivnim krizama.
U spomenutim akutnim neurološkim bolestima velika se pozornost mora posvetiti očuvanju cerebralnog perfuzijskog tlaka koji predstavlja razliku između srednjeg arterijskog tlaka i intrakranijalnog tlaka.
Doktori savjetovali - Šta u momentu povišenog krvnog pritiska
Kada je u pitanju moždani infarkt, u cilju maksimalnog očuvanja neuroloških funkcija povišeni krvni tlak treba snižavati postupno kroz nekoliko dana. Međunarodno preporučenim normalnim vrijednostima krvnog tlaka valja težiti tek u kroničnoj fazi, odnosno, tjedna poslije ishemijskog cerebrovaskularnog događaja.
Hipertenzija i mjesto RAMIPRILA u terapiji hipertenzije
Ova temeljna preporuka sporo snižavanje RR-a, isprva na više vrijednosti ne odnosi se na slučajeve gdje su prisutne i druge opasne popratne bolesti kao što su: srčana insuficijencija, edem upravljanje rada s hipertenzijom, tahikardija, treperenja pretklijetke. U ovih se bolesnika brzina snižavanja krvnog tlaka i izbor antihipertenziva određuje i prilagođava individualno. Idealan antihipertenziv za snižavanje krvnog tlaka u akutnim neurološkim bolestima treba imati slijedeće osobine: točno upravljanje rada s hipertenzijom i vremensko upravljanje krvnim tlakom, da nema rebound-fenomena, da ne izaziva efekt premašivanja s inicijalno jakom hipotenzijom, da nema djelovanje na srčani mišić te da ne pogoršava intrakranijski tlak.
Budući da preko tri četvrtine bolesnika s akutnim moždanim udarom prilikom prijemu u bolnicu ima arterijsku hipertenziju, od velike je važnosti da liječnici primarne zdravstvene zaštite, koji se prvi susreću s bolesnikom oboljelim od akutne neurološke bolesti, liječnici neurolozi, internisti i drugi specijalnosti koji provode liječenje ovih bolesnika poznaju i provode naoptimalniju upravljanje rada s hipertenzijom na znanstvenim upravljanje rada s hipertenzijom utemeljenu antihipertenzivnu trapiju.
NOVOSTI IZ MEDICINE : UPRAVLJANJE KRVNIM PRITISKOM KOD OSOBA STARIJE ŽIVOTNE DOBI
Antihipertenzivno liječenje od iznimne je važnosti u primarnoj i sekundarnoj prevenciji moždanog udara. STOP-Hypertension studija pokazala je kako je rizik u neadekvatno liječenih hipertoničara znatno niži negoli u placebo skupini. Podstudija SECURE jasno je dokazala da se dugoročnim liječenjem hipertenzije ovim lijekom usporava progresija aterosklerotskog procesa na moždanim arterijama.
U CAPPP studiji diuretici i beta blokatori pokazali su se efikasnijima u prevenciji fatalnog i nefatalnog moždanog udara, a LIFE studija pokazala je veću učinkovitost losartana u odnosu na beta blokator. Vjerojatno je da su svi raspoloživi antihipertenzivi u određenoj mjeri korisni u prevenciji cerebrovaskularnih komplikacija arterijske hipertenzije te je pravovremeno otkrivanje i primjereno liječenje ovog čimbenika rizika jedna od najvažnijih mjera u prevenciji moždanog udara. Hrvatsko društvo za neurovaskularne poremećaje Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatsko društvo za prevenciju moždanog udara u tom su smislu dale odgovarajuće smjernice koje je nužno poznavati i provoditi u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
Izvorni jezik.
