2a stupanj hipertenzije
Trikuspidalna stenoza Mitralna insuficijencija Mitralna 2a stupanj hipertenzije MI; mitralna regurgitacija je neadekvatno zatvaranje mitralnog zaliska što omogućava povratni tok krvi iz lijeve klijetke u lijevi atrij u sistoli.
Uobičajeni uzroci su prolaps mitralne valvule, disfunkcija papilarnih mišića uslijed ishemije, reumatska groznicu te dilatacija mitralnog prstena kao posljedica sistoličke disfunkcije te dilatacije lijevog ventrikula LV.
Visoki krvni tlak
Komplikacije su progresivno srčano zatajivanje, aritmije te endokarditis. Simptomi i znakovi su palpitacije, zaduha te holosistolički šum na apeksu srca.
Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom te ehokardiografijom. Prognoza ovisi o funkciji LV te težini i trajanju MI.
Dijeta za hipertenziju
Bolesnike s blagom, asimptomatskom MI 2a stupanj hipertenzije se opservirati, no progresivna ili simptomatska MI zahtijeva popravak ili zamjenu mitralnog zaliska.
Etiologija i patofiziologija MI može 2a stupanj hipertenzije akutna i kronična. Uzroci akutne MI su disfunkcija ili ruptura papilarnih mišića uslijed ishemije, infektivni endokarditis, akutna reumatska groznica, spontana, traumatska ili ishemična lezija ili ruptura listića mitralnog zaliska ili subvalvularnog aparata, akutna dilatacija LV uslijed miokarditisa ili ishemije te mehanička disfunkcija umjetnog mitralnog zaliska.
Uobičajeni uzroci kronične MI su oni koji uzrokuju akutnu MI uz prolaps mitralne valvule PMVuvećanje mitralnog prstena te disfunkcija papilarnih mišića neishemične geneze npr. Rjeđi uzroci kronične MI su miksom atrija, kongenitalni defekt endokarda uz rascijepani prednji mitralni listić, SLE, akromegalija te kalcifikacije mitralnog prstena većinom u starijih žena.
U djece su najčešći uzroci MI disfunkcija papilarnih mišića, fibroelastoza endokarda, akutni miokarditis, rascjep mitralne valvule sa ili bez defekta endokardnog jastučića te miksomatozna degeneracija mitralnog zaliska.
MI koegzistira uz 2a stupanj hipertenzije stenozu kad se zadebljani valvularni listići neadekvatno zatvaraju. Akutna MI može uzrokovati akutni plućni 2a stupanj hipertenzije te globalno zatajivanje srca s kardiogenim šokom, respiratornim arestom ili iznenadnom srčanom smrti.
Komplikacije kronične MI su postupno uvećanje lijevog atrija LAuvećanje te hipertrofija LV, koja u početku kompenzira regurgitirajući volumen krvi time i osiguravajući održanje udarnog volumenano s vremenom dolazi do dekompenzacije time i smanjenja udarnog volumena ; zatim do fibrilacije atrija uz tromboemboličke incidente te infektivnog endokarditisa.
Simptomi i znakovi Akutna MI uzrokuje iste simptome i znakove kao i akutno srčano zatajivanje te kardiogeni šok vidi str. Većina bolesnika s kroničnom MI u početku nema simptoma te razvijaju simptome kao posljedicu uvećanja LA, porasta tlaka u plućnoj arteriji te remodeliranja LV. Simptomi su zaduha, slabost uslijed srčanog zatajivanja te 2a stupanj hipertenzije stupanj hipertenzije uslijed FAdok su simptomi endokarditisa rijetki npr.
Simptomi se razvijaju tek kod srednje teške 2a stupanj hipertenzije teške MI. Inspekcijom i palpacijom može se utvrditi oštar apikalni impuls te parasternalni pomak u području apeksa kao posljedice ekspanzije uvećanog LA. Impuls LV koji je produžen, povećan uz pomak prema dolje i lijevo upućuje na hipertrofiju i dilataciju LV. Difuzno prekordijalno odizanje javlja se 2a stupanj hipertenzije hipertenzija živčanog sustava teške MI te uvećanja LA, uzrokujući prekordijalno odizanje.
Regurgitirajući šum ili strujanjemože se palpirati u teškim slučajevima.
MSD priručnik dijagnostike i terapije: Kronično zatajenje bubrega
Prilikom auskultacije prvi srčani ton S1 može biti nježan ili nečujan u slučaju rigiditeta valvularnih listića 2a stupanj hipertenzije. Drugi srčani ton S2 može biti široko pocijepan osim u slučaju teške plućne hipertenzije. Četvrti srčani ton S4 je karakterističan za svježu rupturu korde, dok se još LV nije stigao proširiti. Osnovo obilježje MI je holosistolički pansistolički šum, najjače čujan na apeksu sa dijafragmom stetoskopa položenom nad apeksom kad bolesnik leži na lijevom boku.
U blagoj MI, sistolički šum je visokofrekventan ili pušući, no kako se protok povećava dobiva karakteristike srednje— do niskofrekventnog tona. Šum počinje istovremeno sa S1 u stanjima koja uzrokuju sistoličku inkompetenciju valvule npr. Kad šum počne nakon S1 tada se uvijek kontinuirano nastavlja do S2. Šum se širi u lijevu 2a stupanj hipertenzije, jačina šuma može ostati nepromijenjena ili varirati. U slučaju kad je šum promjenljive jačine tada je to krešendo šum sa porastom 2a stupanj hipertenzije prema S2.
Intenzitet šuma MI se pojačava sa stiskom šake jer raste periferni vaskularni otpor u odnosu na ventrikulsku ejekcijsku frakciju, pojačavajući regurgitirajući protok u LA; intenzitet šuma slabi prilikom stajanja ili izvođenja Valsalvina manevra.
Prehrana po bolestima
Šum MI može se zamijeniti za šum trikuspidalne regurgitacije, no potonji se može razlikovati po tome što je pojačan u inspiriju. Dijagnoza Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje ehokardiografijom. Doppler ehokardiografija služi za otkrivanje regurgitirajućeg protoka i kvantifikaciju težine MI.
Dvodimenzionalna ehokardiografija služi za otkrivanje uzroka MI i plućne hipertenzije. Ako se sumnja na endokarditis ili valvularne trombe tada je transezofagealna ehokardiografija TEE metoda izbora koja može dati bolji uvid u morfologiju mitralnog zaliska i LA. TEE je također indicirana kad se razmatra mogućnost reparacije umjesto zamjene mitralne valvule, a radi procjene količine fibroze i kalcifikacija valvule.
Pratite nas na:
U slučaju akutne MI, EKG pokazuje sinusni ritam 2a stupanj hipertenzije se atriji nisu stigli dilatirati ni remodelirati.
RTG prsnog koša kod akutne MI može pokazivati znakove plućnog edema; patološke promjene srčane siluete nisu vidljive osim u slučaju kronične patologije. Također može biti vidljiv zastoj u plućnim žilama te plućni edem kod zatajivanja srca.
Kateterizacija srca mora se učiniti prije kirurškog zahvata, najviše radi isključivanja ili potvrde koronarne bolesti KB. Naglašen atrijski sistolički V—val postoji na okluzivnom tlaku plućne arterije tj. Ventrikulografija može poslužiti za kvantifikaciju MI. Prognoza i liječenje Prognoza varira ovisno o težini kliničke slike i uzroku MI.
Akutna MI zahtijeva hitan popravak ili zamjenu zaliska; bolesnici s rupturom papilarnih mišića ishemične geneze zahtijevaju i koronarnu revaskularizaciju. Kirurški zahvat, nitroprusid ili infuzija nitroglicerina mogu smanjiti naknadno tlačno opterećenje, na taj način poboljšati 2a stupanj hipertenzije volumen a smanjiti volumen ventrikula i regurgitirajući volumen krvi.
Definitivno liječenje kronične MI je također popravak ili zamjena mitralnog zaliska, no bolesnike bez simptoma ili one s blagim simptomima kronične MI bez plućne hipertenzije ili fibrilacije atrija treba samo povremeno kontrolirati.
Antibiotska 2a stupanj hipertenzije je indicirana prije postupaka 2a stupanj hipertenzije izazivaju bakterijemiju vidi TBL.
Za MI reumatske geneze koja je barem umjereno teška preporučuje se penicilin svakodnevno do oko 30—te godine života radi profilakse. Kako dugotrajno antibiotsko liječenje može potaknuti razvoj rezistentnih mikroorganizama koji mogu uzrokovati endokarditis, bolesnicima koji dobivaju penicilin treba dodati i ostale antibiotike radi profilakse endokarditisa.
Antikoagulantna terapija se koristi radi prevencije tromboembolijskih incidenata vidi str. Premda 2a stupanj hipertenzije MI ima tendenciju ispiranja 2a stupanj hipertenzije tromba, te djeluje protektivno u slučaju troboembolizma, ipak je stav 2a stupanj hipertenzije kardiologa da je preporučljivo uzimanje antikoagulantne terapije.
U ovom poglavlju:.
